Ne dizem
bijelu zastavu,
ali prekidam
ovu predstavu,
moje srce
ne pristaje na predaju.
Volim i uvijek cu voljeti.
Tisina pusta svoje korjenje.
Budim se i
volim ovaj dan,
iako do jucer
svaki
bio je apsurdan.
Dobro se osjecam
po prvi put bez tebe,
ovaj dan je predivan,
kao stvoren samo za mene.
Gledam nebo, kao da je Picasso
crtao oblake,
I sve nekako
izgleda drugacije.
Zove me more,
zovu me daljine
u neke carobne odaje,
samo se smijem.
Tisina pusta svoje korjenje.
Volim i uvijek cu voljeti,
ljubav ne poznaje igru
gdje broje se bitke i porazi.
Tisina pusta svoje korjenje.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
-
Pitaš me gdje, gdje ja to putujem, spuštam kofere da još jednom zagrlim te... Pitaš me gdje, gdje ja to idem, u očima istinu ne krije... -
Stop, stani zar ne vidiš da smo pali, Sop, stani vrati osmjeh i ustani.. Ko` iz vedra neba, kada najmanje se nadaš, baš onda kada t... -
Sakrila je svoje snove ispod jastuka, od danas ona ništa ne mora, otresla je kamen s leđa linijom manjeg otpora. Ne mogu da ne vidim...
Nema komentara:
Objavi komentar