sto me prati,
kroz misli tjera me da osjecam.
Osjecam da mi fali,
osjecam da je volim,
pa onda osjetim tugu.
Ne mogu je imati,
a ona me prati i prati.
Nije ona ono sto ja zelim,
nije ona sve sto sam mastala,
zasto onda se tesko osloboditi
tog otrova sto siri se tijelom?
Koga ja to volim kad ta ljubav
nije uzvracena?
Koga ja to volim kad ni jednom
moja koza nije se najezila?
Koga ja to volim, a nijednom
ljubav nisam osjetila?
Sto se ja vise pitam,
to ona polako
kao sitni pijesak bjezi
kroz prste.
Koga ja to volim,
kad samo je sjena
sto ne voli emocije,
a one pokrecu sve na svijetu.
Mozda zato je volim,
mozda ljubav joj je i bila
potrebna.
Nema komentara:
Objavi komentar